BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

8. tjedan kroz godinu

Ponedjeljak, 24. svibnja 2010.

Mk 10,17-27

17I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 18Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 22On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" 24Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

ŠTO MI JE ČINITI?

Mk 10,17-27

“Što mi je činiti?” - toliko se puta pitamo. Što nam je činiti? Mladić dolazi k Isusu i pita što mu je činiti. Isus mu ne odgovara što mu je činiti, nego mu odgovara, što mora ostaviti u životu. Čega se mora lišiti. Mladić je pogođen tom Isusovom riječju. Isusova riječ pogađa kao strijela, u srce, u čovjekovo biće. U Bibliji su toliki pogođenici koji jednostavno ne mogu učiniti korak dalje onako kako su ga zamislili. Nešto ih je izbacilo iz uhodane kolotečine. Nešto ih je pogodilo u srce, oni su izvan sebe. Pismo je prepuno tih pogođenika koje je Bog dirnuo, zahvatio. Imamo tu Abrahama, Jakova, Mosija pred gorućim grmom, Jošuu, Davida, Danijela, Jeremiju. Dokle god traje Božja povijest s ljudima, imat ćemo uvijek pogođenika. Imat ćemo onih kojima prolazi nešto kroz srce, nešto što ih probada, zahvaća, izbacuje iz kolotečine. Oni se susreću sa živim Bogom i moraju se pred njime odlučiti o sljedećem koraku. Upravo kao i ovaj mladić iz ove zgode s Isusom.

Ovaj nam je mladić simpatičan iz više razloga. Ponajprije, u obično ‘građanskom’ životu on je nezavodoljan. Sve ima, svega ima, bogat je, ali mu pogled ide dalje i pita se, što još slijedi, što me čeka, što me može ispuniti. Jasno mu je da ne može na temelju nešto religijske prakse, molitava, postova, milostinje postići ono što bi ga moglo zadovoljiti. Da je to bilo moguće, ne bi dolazio Isusu i pitao ‘spram vječnoga života’. Njemu su još uvijek otvorena sva životna pitanja i zato dolazi k Isusu. Dolazi k Isusu koji je kadar dati odgovor na čovjekova zadnja pitanja u životu. Zapravo, on dotrči k Isusu. Isus je na putu, on prolazi, i mladić je u žurbi. U Bibliji redovito Duh tjera čovjeka kad je u pitanju kairos, onaj odlučni trenutak. Isus je u prolazu, to je uvijek pasha, i njegov prolaz, dolazak jest za sve nas kairos, trenutak u kome se sve odlučuje.

Što ga sili Isusu? Odgovor je u mladićevu upitu: Učitelju dobri. Isusova dobrota. Vidi mladić kako je Isus drukčiji od ostalih ljudi koje je susreo u svome životu. U konačnici bi pitanje koje je upravio Isusu glasilo: Učitelju, što mi je činiti da budem dobar kao što si ti dobar? Što Isus odgovara: Nitko nije dobar osim Boga jedinoga. U Isusovu odgovoru imamo cjelokupnu teologiju. Kao ljudi smo zli, dobri možemo postati samo ako nas dirne Božja dobrota. Reći će Isus za nas na jednome mjestu da mi koji smo zli znamo dobrima darivati djecu svoju. Tu riječ upućuje Isus i učenicima i svima nama. Mi smo po naravi zli, a samo je Bog dobar.

Isus ga upućuje na zapovijedi koje je - prema vlastitom priznanju - mladić od mladosti obdržavao. Sve zapovijedi slijevaju se u zapovijed ljubavi. Mladić odgovara kako je sve od mladosti vjerno opsluživao. Što mu još preostaje? Isus mu u jednom trenutku odgovara što bi morao učiniti da već sada baštini život vječni: Otići, prodati sve što ima i kupiti biser koji je pronašao, otkrio u Isusu Kristu. Pronašao je pravo blago, na njivi, i treba otići, prodati sve što ima i kupiti njivu. To je sretni životni nalaz, pronalazak. Ravan milijunskoj lutriji. Treba samo malo radosti i razdati sve, podijeliti sve siromasima, preokrenuti svoje bogatstvo u čisti karitas, kupiti biser, kupiti njivu.

Mladić pak nije očekivao takvu zamjenu, takvu razmjenu dobara. U jednome trenutku stavljen je pred izbor. Odluka mora pasti. Upravo kao u Franjinu životu koji je - čuvši riječi Evanđelja - samo uzviknuo: To tražim, to hoću! I spremno je ostavio sve.

Ovaj pak mladić nema te spremnosti. Nema odlučnosti. Bog je učinio prvi korak u Isusu, na njemu je učiniti daljnji. Ovaj je Učitelj jamac onome što izgovara. Mladić radije ostaje kod svojih staklenih perla nego da prihvati pravi biser u Isusovoj osobi. Radije ostaje pri svome imanju nego da uzme ponuđeno blago. Stoga mu se najednom lice smrknu i otiđe od Isusa tužan, žalostan, jer bijaše veoma bogat. Kairos je propustio, ostao je nedovršeni lik, torzo. I nikad se više taj kairos ne će vratiti u njegovu životu. Isus je došao i prošao pored njega, a on ostaje u svome zaboravu. Isus ga pogleda i zavoli. Ali mladić ode od njega. Petra je Isus pogledao u onome dvorištu kad ga je zatajio, i nakon toga je Petar izišao krajnje žalostan i uplakan. To bijaše za njega veliko otrježnjenje.